Svi smo mi ljudi, ali malo ko je od nas covjek. Svi smo svjesni toga, ali i dalje vecina ne poduzima nista.

Biti covjek nije lagan posao. Covjek treba znati voljeti i znati kako biti voljen. Treba znati uzivati u malim stvarima. Treba davati sebe drugima bez obzira da lii imao neku korist od toga. U svijetu kakvom zivimo sistem nas tjera da sto manje budemo ljudska bica jer ako pokazes osjecaje, ako pokazes svoju humanost masa ce to zloupotrijebiti. Da bi bio covjek u punom smislu te rijeci prvo moras znati prepoznati covjeka u masi hladnokrvnih zombija koji se krecu oko nas. Tek onda kad se nauci kako prepoznati dobrog covjeka i mi mozemo biti dobar covjek, ali nikako ne prema svakom. Kako se neko prema nama postavi tako i mi trebamo prema tom nekom. Mozda zvuci uvrnuto jer kad covjek malo razmisli o tome onda niko od nas nije covjek. Ja vjerujem u ljude i to je kljuc uspjeha. Vjerovati da postoje dobri ljudi znaci da i ti mozes biti jedan od takvih. U mladosti cesto grijesimo i cesto budemo povrijedjeni pa zbog toga donesemo teske i pogresne odluke u pogresnim trenucima.Ako na vrijeme shvatimo da je bolje oprostiti i voljeti, onda ima nade za ono ljudsko u nama. Ali ako tad odlucimo da se vise ni prema kome ne postavljamo sa povjerenjem i zeljom da taj neko moze da bude covjek, onda cemo vremenom postati ti ljudi koji nikako nismo zeljeli postati, i to sve nesvjesno.Ja vjerujem u dobrotu ljudi bez obzira sto sam povrijedjen mnogo puta.

 

 Zato mislim da treba pruziti drugu sansu i sebi, ali i drugim ljudima. Tamo negdje ima onih koji su spremni dati sebe za malo paznje i ljubavi. Tamo negdje ima neko ko je u potpunosti covjek i ko pametno i strpljivo ceka da sretne pravu osobu.